Temperature svake godine ubiju 10.000 ljudi!

 

 Prebrzo trošimo prirodne resurse, alarmi upozorenja crvene se iz svakog dijela svijeta. Zemlja se pretjerano zagrijava, a najpesimističnije prognoze govore da ćemo zbog globalnog zagrijavanja u budućnosti živjeti na planeti na kojoj ćemo normalan prirodni okoliš viđati samo tokom posjeta rezervatima!

Crne prognoze

Skoro niko ne razmišlja o štetnim plinovima i njihovim emisijama u zraku dok se ne dese tajfuni, orkani, uragani, cunamiji te ne naprave katastrofu kakvu smo donedavno mogli gledati samo na filmovima.
BiH ima sreće zbog svog geografskog položaja, ali ljeta sa 50 stepeni Celzijevih na asfaltu te sušne hladne zime ili one s tri metra snijega alarm su za uzbunu i u našem regionu.
Zvanične statistike pokazuju da godišnje u svijetu zbog vremenskih (ne)prilika, odnosno usljed previsokih ili preniskih temperatura zraka, umre 10.000 ljudi!
U posljednjoj deceniji, tačnije od 2000. godine pa naovamo, postalo je uobičajeno da imamo rekordne vrijednosti temperatura i one i dalje rastu.
Željko Majstorović, bh. meteorolog, potvrđuje u razgovoru za naš list da je protekla decenija najtoplija u posljednjih 120 godina.
- Srednja temperatura raste. Svaka godina nije ista, ali kad se napravi presjek, vidi se da skup tačaka ide gore. To, faktički, nije puno. Cijeli svijet se zagrijao za 0,8 stepeni u posljednjih 100 godina. Međutim, pošto je to za cijeli svijet i pošto se grije cijela planeta, promjenjivost vremena je sve veća i veća – kaže Majstorović.
Prognoze su dosta crne, posebno ako se uzme u obzir da bi se zagrijavanje moglo ubrzati.

Razni scenariji

- Ima tu raznih scenarija. Blaži idu od 1,5 do dva, a pesimisti govore i o šest stepeni povećanja u posljednjih 100 godina, ali to bi u potpunosti izmijenilo planetu. Ne bi bilo biljaka i životinjskog svijeta i sve bi drugačije izgledalo – ističe Majstorović.
Svjetski državnici potpisali su Protokol iz Kjota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime s ciljem smanjenja emisije ugljendioksida i drugih stakleničkih plinova. Međutim, s obzirom na to da stara tehnologija najviše proizvodi takve plinove, mnoge države su odbile provoditi ovaj protokol. Među njima su i najveći proizvođači štetnih plinova Kina i SAD, ali pošto ovaj protokol istječe krajem decembra 2015. godine, Amerika trenutno učestvuje u izradi novog pravilnika.
- Glavni cilj Kjoto protokola bio je smanjiti štetne emisije za pet posto do 2012. godine i dosta je toga urađeno, ali je važno da se SAD uključi. Naredni dokument bit će još strožiji – pojašnjava Majstorović.
I BiH je od 2007. potpisnica Kjoto protokola, ali kako se kao bazna godina za praćenje uzima 1990., tako je naša država u deficitu, jer su nam se postrojenja svakako gasila.
- Nakon novog dokumenta iz 2015., bazna godina više neće biti 1990., već 2010. godina – dodaje Majstorović.
On napominje da rijetko ko uopće zna da BiH ima svoj nacionalni izvještaj u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koji sadrži sve aspekte globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena.
- Više od 50 stručnjaka iz cijele zemlje je radilo taj izvještaj i on sadrži mnogo dobroga, ali, nažalost, malo se šta iz njega primjenjuje – zaključuje Majstorović.

Nije posao meteorologa da s termometrom hodamo po gradu

Mnogo je nejasnoća kada su u pitanju stvarne vrijednosti temperature, posebno u ljetnom periodu. Pojašnjenje je sljedeće: Svjetsko meteorološko udruženje ima kriterije koji kažu da se temperatura mjeri posebnim termometrima, dva metra iznad travnate površine.
- Dakle, zrak se zagrijava iz zemlje, jer sunčevi zraci idu prebrzo i ne zadržavaju se u atmosferi. Jasno je da je na asfaltu, betonu i gradskim površinama mnogo toplije nego što to kaže zvanična prognoza, ali to nije posao meteorologa. Svako bi trebao, u saradnji s nama, saobraćajci, građevinari, mjeriti temperaturu. Tada bismo preciznije mogli govoriti o temperaturama i njenim posljedicama po građane, ali mi nemamo takav sistem. Nije posao meteorologa da s termometrom hodamo po gradu – potcrtava Majstorović.

Nestaje vode!

Iako statistike govore da se količine padavina ne smanjuju, problem je njihov intenzitet.
Kako nam je objasnio Majstorović, u BiH skoro da više i nema „rodnih“ kiša, već samo onih koje i ne prodiru u zemlju. Te kiše se, jednostavno, slijevaju i nestaju.
„Ljuta majka priroda“
Često se čuje kako nam se ono što uradimo majci prirodi i vrati, pa se katastrofe i pripisuju „ljutoj majci prirodi“. Neke od najvećih su:
- riječ je o cunamiju koji je pogodio 11 zemalja Indijskog oceana, od kojih su najviše stradale Šri Lanka, Tajland, Sumatra i Indija, koje se nalaze u području jake seizmičke aktivnosti. Cunami je odnio sve pred sobom, a 225.000 ljudi je izgubilo život.
- Katrina se „prošetala“ Nju Orleansom i odnijela 1.836 života, dok se još 705 osoba smatra nestalim, a materijalna šteta se procjenjuje na 81,2 milijarde američkih dolara, što je „najskuplja“ američka katastrofa u historiji.
- Superoluja Sandy paralizirala je istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država. Milion ljudi je evakuirano, a 40 je bilo mrtvih. Predsjednik Barak Obama (Barack) je u to vrijeme proglasio stanje katastrofe za Njujork i Nju Džersi.

Najveće katastrofe

- 1138. godina – 230.000 mrtvih u potresu u Siriji u Alepu
- 1556. godina – 830.000 mrtvih u potresu u Kini
- 1737. godina – 300.000 mrtvih u potresu u Kalkuti
- 1815. godina – 92.000 mrtvih aktivacija vulkana Tambora
- 1887. godina – 1.000.000 mrtvih u poplavi u Kini
-1970. godina – 300.000 mrtvih u pakistanskom ciklonu
-1991. godina – 138.000 mrtvih u ciklonu u Bangladešu
 

Avaz