Zaustavio je auto, otvorio prozor i rekao mi: “Majmune, kako to hodaš ulicom?” Rekao sam: “Brate, ovo je moja mahala, ovdje živim.” Sve sam fino s njim razgovarao, jer sam znao da nije običan čovjek i da moram dobro paziti da ga ne isprovociram. Kazao sam mu da sam izašao po brata. Otac me je s balkona pitao: “Amare, šta je?” Rekao sam: “Tata, nije ništa, evo, nešto me pegla, ne znam koji je razlog.” Otac je rekao: “Hajde, momak, produži, pusti ga na miru.” On je odgovorio: “Hoćeš da te ja naučim lekciju?” Rekao sam mu da se samo Allaha bojim. Ovaj drugi je izvirio glavu i opsovao mi majku. Lekić je potegao ručnu kočnicu i kazao: “Jesi li ti to mangup?” – pojasnio je dramatičnu situaciju Amar.
Prema tvrdnjama mladog sportiste, drugi muškarac koji se nalazio na zadnjem sjedištu, gurao je žensku osobu koja je bila s njima u vozilu, pokušavajući da izađe.
Razmišljao sam, ako izađu vani, ovaj ima dva metra, pretući će me. Obišao je oko auta i vidio sam da u ruci ima automatsku pušku. Kakva je to osoba koja pored sjedišta auta ima pušku? Repetirao je oružje, bio je udaljen metar od mene. Pet hitaca je opalio u mene. Pogodio me je u desno koljeno, lijevu butinu, kroz testise, u desnu šaku i lijevu nadlakticu – rekao nam je vidno uznemireni mladić.
Fočo je kazao da je imao mnogo sreće te da ga je Božija sadaka spasila da ne izgubi život.
Nakon ranjavanja, ležao sam na cesti… To je najgori osjećaj koji je moguće doživjeti. Osjećao sam se kao pas… Čuo sam oca kako s balkona govori: “Ne, ne…” Čuo sam oca kako trči prema meni i komšije kako zovu Hitnu i policiju. U tom momentu došao je i brat. Ustao sam, valjda od šoka, i gledao sam u ruku koja u tom momentu nije mnogo krvarila. Mislio sam da sam na samo jedno mjesto ranjen. Govorio sam ocu da je sve uredu, da je plinski metak. Kada sam se malo bolje pogledao, vidio sam da sam sav izrešetan – prisjetio se Fočo.
Izvor: avaz
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.